I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
Demodikoza kod pasa nije zarazna bolest i ne prelazi na druge pse ili na ljude. Ona se najčešće prenosi neonatalnim kontaktom štenaca s majkom tijekom prva 2-3 tjedna njihova života. Ukoliko štenci na svijet dođu carskim rezom i podignu se bez kontakta s oboljelom majkom, neće biti zaraženi demodexom.
Demodikoza je upalna bolest kože kod pasa, a u manjoj mjeri i mačaka, uzrokovana parazitskom grinjom Demodex canis, Demodex injai (u pasa) i Demodex cati, Demodex gatoi (u mačaka). Bitno je naglasiti da je ta grinja normalan stanovnik kože većine sisavaca i cijeli svoj životni ciklus provodi u dlačnim folikulima i izvodnim kanalićima lojnih žlijezda.
Vrlo rijetko ćemo određene vrste Demodeksa naći i u samom površinskom sloju kože. Parazit u koži prolazi kroz četiri stadija razvoja: jaje, larva, nimfa i odrasli parazit. U trenutku kad se paraziti previše razmnože dolazi do promjena na koži i pojave oboljenja, demodikoze.
Bolest se najčešće pojavljuje u pubertetu ljubimca.
Ako su šugarci demodeksa normalni stanovnici pseće kože, zbog čega dolazi do obolijevanja?
Još uvijek se u potpunost ne razumije zašto dolazi do oboljenja, no neke studije ukazuju na deficit u staničnoj imunosti. Predisponirajući faktori su i loša ishrana, nekvalitetno držanje, stres, tjeranje, štenjenje, postojanje crijevnih parazita i prisustvo nekih drugih bolesti (dugotrajna terapija kortikosteroidima, tumori, šećerna bolest, poremećaj rada štitnjače i nadbubrežne žlijezde i dr.). Sve to u konačnici slabi imunitet životinje i omogućuje prekomjerno razmnožavanje parazita i u konačnici dovodi do nastanka demodikoze.
Kod demodikoze postoji i moment pasminske predispozicije, jer je dokazano da se bolest češće javlja u određenih pasmina (labradori, zlatni retriveri, dobermani, bokseri, jazavčari, šar-pei, engleski i francuski buldog, mopsevi, dalmatinski pas, doga, američki stafordski terijer, zapadnoškotski bijeli terijeri ). Radi se uglavnom o pasminama kratkodlakih pasa. Bolest je vrlo rijetka u pudli.
Psi obolijevaju mnogo češće od mačaka.
Dijagnozu demodikoze postavlja veterinar na osnovu detaljne anamneze vlasnika, detaljnog pregleda oboljelog psa, i kao najvažnije, mikroskopskim pregledom kožnih strugotina. Samo uzimanje uzorka nije bolno, a rezultati su gotovi u kratkom roku. Ukoliko se radi o osjetljivom području (na šapama, između prstiju) ili je životinja nemirna može se pincetom iščupati dlake i isto tako pogledati pod mikroskopom.
Važno je redovito raditi kontrolne strugotine i prilikom svake pretrage evidentirati broj parazita i njegove razvojne stadije. Smatra se da je životinja izliječena ukoliko se u dvije uzastopne strugotine ne nalazi parazita. Vrlo rijetko, ukoliko ne možemo pronaći parazite u strugotini, a klinička slika ukazuje na moguće postojanje oboljenja, neophodno je učiniti i biopsiju kože (najčešće u šar pei pasmine). Laboratorijski pregled krvi kod mladih životinja oboljelih od demodikoze obično ne daje važne informacije jer su sve vrijednosti u granicama normale. U odraslih pasa oboljelih od demodikoze pretrage su usmjerene na pokušaj pronalaska osnovnog problema.
Demodikoza se javlja u dva oblika, lokalizirani i generalizirani, a oba oblika jednako se mogu javiti i u mladih i odraslih životinja.
Ukoliko su promjene ograničene samo na neke dijelove tijela tada govorimo o lokaliziranom obliku, a ukoliko se proširi po cijelom tijelu tada je to generalizirani oblik. Samo oboljenje ne uzrokuje svrbež, no ukoliko dođe do sekundarne bakterijske infekcije može biti vrlo intenzivan.
Lokalizirana demodikoza je blaži oblik oboljenja, a javlja se pretežno u mladih pasa gdje vlasnici obično prvo primijete bezdlačna područja, te blago crvenilo kože na tim mjestima, najčešće na glavi i prednjim nogama. U pravilu nema popratnog svrbeža. Te promjene se obično javljaju u štenaca do 6 mjeseci starosti. U najvećem broju slučajeva te promjene ne zahtijevaju nikakvu terapiju i spontano prođu. Problem nastaje kad se promjene ne povlače ili se šire po cijelom tijelu.
Generalizirana demodikoza je umjerena do vrlo teška kožna bolest, zahvaća velika područja na tijelu ljubimca. Promjene se javljaju na glavi, vratu, nogama i trupu. Uz nju se mogu javiti upala lojnih žlijezda i sekundarne infekcije bakterijama koje na zdravoj koži inače miruju, pa stoga dodatno kompliciraju primarno oboljenje.
Kod ovog oblika, grinja Demodex canis, čiji se cijeli razvojni ciklus odvija u koži, uzrokuje upalu folikula s opsežnim gubitkom dlake, edemom, crvenilom, seborejom, piodermijom i svrbežom, pa u ekstremnim situacijama može doći i do uginuća.
Vrlo je važno vidjeti javlja li se taj oblik u mladog psa ili onog već odraslog. Naime, ukoliko se demodikoza javlja u odrasloj dobi tada je svakako neophodno pronaći onaj osnovni problem tj. neko drugo oboljenje koje je dovelo do „sloma“ imuniteta i omogućilo prekomjerno razmnožavanje parazita.
Ukoliko se generalizirani oblik demodikoze pojavi kod mladog psa (juvenilna demodikoza ) smatra se da pas ima genetsku sklonost za demodikozu i trebalo bi ga isključiti iz daljnjeg uzgoja. Iako se ne zna točan mehanizam nasljeđivanja, preporučljivo je sve štence iz tog legla isključiti iz daljeg uzgoja kako bi se pojava juvenilne demodikoze smanjila. Iako je moguće da u leglu ima i zdravih štenaca, ne postoji test koji bi jasno odredio koje je štene nositelj bolesti, a koje nije. Imunološki mehanizam zbog kojeg nastaje juvenilna opća demodikoza nije poznat, no pretpostavlja se da se radi o defektu na T limfocitima.
Adultna pojava demodikoze kod pasa starijh od četiri godine obično je povezana s drugim sistemskim oboljenjima koja oslabe organizam (hormonalni poremećaji, lišmanioza), te s davanjem imunosupresivnih lijekova (kemoterapija, kortikosteroidi). Postoje i slučajevi kod odraslih pasa kad ne nalazimo nikakvo drugo oboljenje, pa takvu demodikozu nazivamo idiopatskom.
Ukoliko se radi o lokaliziranoj demodikozi u 95 % slučajeva liječenje lijekovima koji ubijaju demodexe (smanjuju njihov broj) nije uopće potrebno jer dolazi do spontanog izliječenja.
Liječenje generalizirane demodikoze može biti dugotrajno i vrlo frustrirajuće, jer se često bolest ne može izliječiti, već samo staviti pod kontrolu. Liječenje demodikoze ovisi i o nastalim promjenama, pa uključuje antibiotike i kupke u medicinskim šamponima ne bismo li stavili pod kontrolu sekundarne bakterijske infekcije, te davanje lijekova kojima suzbijamo šugarce. Postoji više preparata, u obliku lokalne terapije, ali i sistemske, a terapija može trajati i mjesecima. Aplikacijom lijekova nastoji se smanjiti broj živih nametnika, te istovremeno ojačati imunološki sustav organizma.
Liječenje psa oboljelog od demodikoze uključuje i poseban režim njege te stalni nadzor vlasnika i učestale veterinarske konzultacije.
Za razliku od pasa, demodikoza mačaka daleko je rjeđa bolest.
Lokalizirana demodikoza mačaka obično je samolimitirajuća i nestaje nakon nekoliko mjeseci. Oboljenje se javlja najprije na očnim kapcima, na koži oko očiju, usana i na vratu. Moguća je pojava i upale vanjskog ušnog kanala kod mačaka izazvanih demodikozom.
Generalizirana demodikoza je jako rijetka, ali ako se pojavi jednako je teška za liječenje kao i ona u pasa. Najveći broj slučajeva generalizirane demodikoze zabilježeno je u sijamskih i burmanskih mačaka, te je gotovo uvijek povezana s nekim sistemskim oboljenjem kao što su FeLV, dijabetes…
Dijagnoza se također postavlja na temelju strugotine kože, a što se terapije tiče nijedan proizvod nije registriran za liječenje mačje demodikoze, no postoje preparati koji su se pokazali uspješnima.
Specijalističke veterinarske ambulante Marković ovlaštene su od strane Hrvatskog kinološkog saveza za izdavanje certifikata o zdravstvenom stanju pasa i to za oftalmološki, kardiološki i test za gluhoću.
Kućne posjete veterinara – prema dogovoru
