I Pile 33, Zagreb

08:00 - 20:00 SATI

+385 1 6145 440

Dogovori termin

Epilepsija kod pasa i mačaka

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest kod pasa i mačaka, često popraćena dramatičnim kliničkim simptomima i zahtijeva doživotno liječenje i praćenje od strane veterinara. Zadnjih nekoliko godina sve se više pažnje posvećuje proučavanju epilepsije u pasa i mačaka. To je bolest koja uvelike utječe na kvalitetu života ljubimaca, ali i njihovih vlasnika.

U ovom članku pročitajte:

Epilepsija ko pasa je stručno definirana kao trajan poremećaj mozga koji je karakteriziran rekurentnim (ponavljajućim) napadajima

Što je epilepsija?

Epilepsija je stručno definirana kao trajan poremećaj mozga koji je karakteriziran rekurentnim (ponavljajućim) napadajima. Bitno je napomenuti da epilepsija nije isto što i epileptični napadaj. Epileptični napad je jedan simptom, a epilepsija je poremećaj, najčešće kronični, kod kojeg se epileptični napadi ponavljaju.

Postoji više vrsta epilepsije i epileptičnih napada.

Strukturalna (sekundarna) ili reaktivna epilepsija

Strukturalna ili reaktivna epilepsija zapravo je karakterizirana poremećajima u mozgu (upale, tumori, traume, poremećaji u razvoju mozga). Psi i mačke koji imaju strukturalnu ili reaktivnu epilepsiju najčešće imaju i druge simptome osim samih napadaja, ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen.

Kriptogena epilepsija

Kriptogena epilepsija kod pasa i mačaka karakterizirana je ponavljajućim napadajima za koje se sumnja da ih uzrokuju poremećaji mozga (neidentificirane promjene na mozgu ili krvnim žilama mozga, lezije nastale na mozgu nakon trauma, odnosno strukturno fizičko oštećenje koje je nemoguće dokazati, ali se na njega sumnja.

Kriptogena epilepsija zbog toga se naziva i epilepsijom nepoznatog uzroka. Životinje sa kriptogenom epilepsijom mogu, i ne moraju, uz napadaje imati i druge simptome.

Idiopatska ili primarna epilepsija

Idiopatska ili primarna epilepsija karakterizirana je ponavljajućim napadajima koji nemaju temeljni uzrok, ali postoji sumnja ili potvrda da je genetski uvjetovana. Dijagnoza idiopatske ili primarne epilepsije postavlja se na temelju dobi životinje u kojoj su napadaji počeli (najčešće je to između 6 mjeseci i 6 godina).

IMATE PITANJE ILI TREBATE SAVJET?

Kontaktirajte nas na e-mail.

Reaktivni epileptični napadaji

Reaktivni epileptični napadaji najčešće nastaju kao normalna reakcija mozga na sistemske metaboličke ili nutritivne poremećaje. U tom slučaju životinja neće imati napadaje koji se ponavljaju jer su ti napadaji zapravo rezultat metaboličkog ili nutritivnog disbalansa organizma (najčešći uzrok tome mogu biti otrovanja i poremećaji razine glukoze u krvi).

Reaktivne napadaje zapravo ne smatramo oblikom epilepsije zato što u tom slučaju nije riječ o poremećaju mozga nego o disbalansu organizma.

Refleksni epileptični napadaji

Refleksni epileptični napadaji kod pasa i mačaka su napadaji koji nastaju zbog određenih podražaja iz okoline, a koji provociraju osjetila i stvaraju određenu percepciju (npr. kao kod ljudi treptajuće svjetlo; kod nekolicine pasa je utvđeno da je motorna kosilica izazvala refleksne napadaje).

Podražaji koji stimuliraju refleksne napadaje individualni su za svakog pacijenta. Oni obično nastaju nekoliko sekundi od djelovanja podražaja koji ih je izazvao i najčešće se manifestiraju generaliziranim napadajima.

Epileptični napadaji mogu biti različiti po svom trajanju i ishodu:

  • Samolimitirajući izolirani napadaji pojavljuju se samo jednom u periodu od 24 sata.
  • Kod klaster napadaja pojavljuje se 2 ili više napadaja u periodu od 24 sata, uz potpuni oporavak između napadaja.
  • Epileptični status su kontinuirani napadaji koji traju 5 i više minuta ili 2 i više manjih napadaja u 24 sata kod kojih nema potpunog oporavka (životinja nije u potpunosti pri svijesti).

IMATE PITANJE ILI TREBATE SAVJET?

Kontaktirajte nas na e-mail.

Klinička slika

Tipični epileptični napadaj sastoji se od 3 glavna momenta, a to su aura, iktus (sam napadaj) i postiktalna faza (faza nakon napadaja).

Auru najčešće karakterizira početni nemir kod pacijenta. Životinja se ushoda, ne može naći mjesto, djeluje zbunjeno. Počinje se sakrivati ili traži blizinu vlasnika.

Kod nastupa Iktusa (samog epileptičnog napadaja) pas ili mačka ostaju bez svijesti, dolazi do grčenja mišića ekstremiteta (prednjih i stražnjih nogu), veslanja nogama, pojačane salivacije (slinjenja), spontanog mokrenja i defekacije. Sam napadaj najčešće potraje između 0, 5 do 3 minute.

Postiktalna faza je faza nakon prestanka napadaja. U toj fazi pacijent je preplašen i iscrpljen još nekoliko sati, a ponekad i nekoliko dana.

Bitno je napomenuti da su epileptični napadaji uvijek uzrokovani pretjeranom podražljivošću živčanih stanica mozga. Tom pojačanom podražljivošću mogu biti zahvaćene sve živčane stanice u mozgu i u tom slučaju nastaju generalizirani napadaji ili samo pojedine skupine živčanih stanica kada nastaju parcijalni (djelomični) napadaji.

Generalizirani epileptični napadaji su oni kod kojih poremećaj u prijenosu živčanih impulsa započinje u prednjem dijelu moždanog debla i širi se na čitavu koru mozga. Od generaliziranih napadaja najčešći su veliki napadaji (grand mal) s potpunim gubitkom svijesti i grčevima mišića pri čemu pacijent  poplavi, ugrize se za jezik i pomokri. Mali napadaji (petit mal, apsans) su oni kod kojih životinja prekida sa dotadašnjom aktivnošću (hranjenje, igranje) zagleda se u neki predmet i djeluje odsutno.

Parcijalni (djelomični) napadaji mogu biti jednostavni (zahvaćena je  jedna strana tijela i očituju se grčenjem mišića ili poremećajem osjeta zahvaćenog dijela tijela) ili složeni (vrlo raznoliki i očituju se posebnim oblikom sužene svijesti – smetenost, dezorijentiranost, a najčešće se manifestiraju motornim automatizmima – mljackanjem, besmislenim kretanjem, nemirom, agresijom i strahom).

Dijagnoza epilepsije kod pasa i mačaka

Da bismo mogli dijagnosticirati epilepsiju kod psa ili mačke najprije je potrebno utvrditi detaljnu i točnu anamnezu koju će nam dati vlasnici. Izuzetno je bitno da su vlasnici upoznati s uobičajenim navikama i ponašanjem svojih ljubimaca i u mogućnosti su primijetiti svako odstupanje od uobičajenog ponašanja svog ljubimca.

Nakon toga, potrebno je klinički pregledati životinju, napraviti laboratorijske pretrage (pretraga krvi i urina), RTG i neurološki pregled. Postoji još i niz drugih pretraga (MR, CT i punkcija likvora), ali najčešće su prethodno navedene pretrage i anamneza od strane vlasnika dovoljni da bismo došli do dijagnoze.

Liječenje epilepsije

Liječenje epilepsije kod pasa i mačaka provodi se lijekovima koji se stručno nazivaju antikonvulzivi ili antiepileptici (lijekovi koji sprječavaju epileptične napadaje). U liječenju su rezultati zadovoljavajući ukoliko kod kućnog ljubimca prođe 4-6 tjedana bez napadaja.

U veterinarskoj praksi i dalje je prvi lijek izbora phenobarbiton, no koriste se i drugi antiepileptici npr. kalijev bromid, levetiracetam i gabapektin.

> VIŠE O PHENOBARBITONU

Možda će Vas još zanimati...

Certificirani veterinarski pregledi

Specijalističke veterinarske ambulante Marković ovlaštene su od strane Hrvatskog kinološkog saveza za izdavanje certifikata o zdravstvenom stanju pasa i to za oftalmološki, kardiološki i test za gluhoću.