I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
Lišmanioza kod pasa je teška i gotovo neizlječiva bolest koja je iz godine u godinu sve prisutnija u Hrvatskoj. Do prije nekoliko godina, lišmaniji se nije pridavala naročita pažnja zbog njene iznimne rijetkosti. U novije vrijeme, osobito u južnijim hrvatskim krajevima, širenje bolesti pobudilo je interes veterinarske struke i javnosti, te ukazalo na ozbiljnost problema.
Uzročnik lišmanioze je Leishmania infantum, protozoa iz porodice Tripanosomatidae. Golim okom nevidljiva praživotinja (mali jednostanični parazit, bićaš) u psu se vrlo brzo množi i uzrokuje dugotrajnu teško izlječivu bolest. Leishmania infantum živi u makrofagima (obrambenim stanicama) pa je njena prisutnost vrlo štetna za zdravlje psa.
Bolest prenose papatači (sitni, komarcima slični kukci) uobičajeni za područja srednje i južne Dalmacije, Grčke, juga Italije, Španjolske,… Papatači su krvopije (hemofagi) veličine 2-3 mm i najčešće su aktivni noću. Mužjaci se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv. Krv pasa im je posebna poslastica pa se često nastanjuju i razmnožavaju upravo u njihovoj blizini. Borave uglavnom u tamnim i vlažnim prostorima (podrum, pasja kućica, špilja i vrtača), a kao slabi letači, koji lete na području promjera 1,5 km, drže se svog staništa i psa kao najboljeg domaćina. Sezona papatača traje od svibnja do kraja listopada. Lišmanije prenose s jedne na drugu životinju, a mogu prenijeti i na čovjeka (zoonoza).
Psi se teško brane protiv prijenosnika i osobito su osjetljivi na bolest. Papatač prije sisanja krvi izbacuje lišmaniju koja ubrzo napada makrofage u kojima se umnaža, uništava ih i širi se dalje. Brzo napreduje u jetru, slezenu, koštanu srž, kožu i druge organe. Širenje parazita u organizmu i razvoj bolesti ovise o imunološkom odgovoru inficiranog psa.
Pas je prirodni domaćim ovog parazita, a s manjom epidemiološkom ulogom to mogu biti i lisice, vukovi, miševi i štakori. Bolest se može pojaviti i kod mačaka, ako se slučajno inficiraju. Potencijalno opasna može biti i transfuzija krvi pa je davaoce potrebno testirati. Prijenos lišmanioze spolnim putem i preko maternice ne smatraju se realnim putevima zaraze.
Vrijeme inkubacije bolesti može varirati od nekoliko mjeseci do par godina. Bolest može proći s teškim simptomima ili u skoro inaparentnom obliku.
Lišmanioza nema lako prepoznatljive simptome i dugo može ostati neotkrivena.
Simptomi lišmanioze mogu biti različiti: povećani limfni čvorovi, anoreksija, smanjena osjetila, mršavljenje, mišićna atrofija, lezije kože (ulkusi, periorbitalna alopecija, eksfolijativni dermatitis), očni (keratokonjuktivitis, upala rožnice), šepavost i slabost stražnjih nogu, poliurija i polidipsija, čirevi na koži nogu i među prstima, gubitka dlake na glavi (osobito oko očiju), gubitka dlake na repu, suha ljuskava perutava kože, pretjeranog rasta noktiju, groznice, povećana jetra ili slezena, bolovi u zglobovima, otekline po tijelu, povećana žeđ i povećano mokrenje, grušanja krvi, stalna temperatura…
Ponekad se javljaju i crijevni simptomi u obliku proljeva koji najčešće dovedu do uginuća zaražene životinje.
U otkrivanju bolesti lišmanioze presudnu ulogu imaju direktno mikroskopsko dokazivanje uzročnika iz strugotina kože ili punktata limfnih čvorova te pretrage krvi.
Treba razlikovati inficirane od bolesnih pasa. Laboratorijskim pretragama krvi uočava se slaba regenerativna anemija, obično blaga i česta trombocitopenija. U biokemijskim pretragama vidljivi su porast ukupnih proteina u serumu, hipoalbuminemija, hipergamaglobulinemija, povećane vrijednosti uree i kreatinina, dok analizom urina nalazimo proteinuriju.
Mikroskopska dijagnoza postavlja se razmazom limfnih čvorova/koštane srži ili iz uzoraka s lezija kože u kojem se mogu vidjeti slobodni amastigoti Leishmania infantum ili unutar citoplazme makrofaga.
Dijagnoza lišmanioze postavlja se indirektno imunofluorescentnim testom (IFAT) za određivanje specifičnih protutijela u serumu. Titar protutijela je viši 4 puta u odnosu na vrijednost laboratorijskog praga (obično 1:80), u prisutnosti kliničkih simptoma i kliničko patoloških promjena potvrđuje se stanje bolesti.
Danas je opasnost za zarazu pasa na području čitave Dalmacije vrlo velika. U cilju brzog otkrivanja bolesti preporuča se vađenje krvi i pretraga već nekoliko mjeseci nakon završenog boravka u ugroženom području. Rano otkrivena bolest se značajno lakše i s mnogo više uspjeha liječi.
Za razliku od ljudi u kojih je liječenje uglavnom uspješno, u pasa se najčešće i nakon dugotrajnog liječenja bolest vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućeg lijeka u tabletama. Naime, niti jedan lijek ne može potpuni eliminirati lišmanije iz organizma inficiranog psa.
Uspjeh u liječenju potvrđuje se redovitim pregledom krvi psa i dokazivanjem smanjene količine protutijela.
Rizik od prijenosa lišmanije na specifičan način može smanjiti redovita upotreba repelenata protiv flebotoma (Advantix). Budući da niti jedna formulacija ne može garantirati potpunu zaštitu psa savjetuje se:
U slučaju da je pas klinički zdrav, a živi ili boravi u rizičnim područjima, savjetuje se kontrola psa kod veterinara za utvrđivanje dijagnostike poslije 4-6 mjeseci nakon moguće izloženosti. Kontrole bi se trebale provoditi u razdoblju od veljače do travnja.
Vakcina i lijekovi za prevenciju infekcije lišmanijom još nisu dostupni.
Prijenos infekcije s životinje na čovjeka ostvaruje se isključivo ubodom inficiranog papatača. Posebno su osjetljive osobe oboljele od AIDS-a, osobe podvrgnute transplantaciji te terapiji tumora. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je u 88 zemalja diljem svijeta ugroženo 350 milijuna ljudi. Godišnje se zarazi do 12 milijuna ljudi, od kojih 2 milijuna oboli. Na području Sredozemlja gdje je bolest najučestalija bilježi se jedan slučaj lišmanioze na 100 000 stanovnika.
Infekcija se kod čovjeka manifestira u visceralnom (neredovita povišena tjelesna temperatura, opća slabost, anoreksija, bljedoća, splenomegalija, hepatomegalija, povećani limfni čvorovi) i kutanom (pojedinačne lezije i ulceracije na mjestu uboda papatača) obliku. U ljudi se bolest naziva dum-dum groznica, a najčešće obolijevaju lovci ili vlasnici oboljelih pasa.
Ljudi koji žive u blizini ugroženih životinja ili područja trebali bi posebno obratiti pažnju na gore navedene simptome i pri pojavi nekih od njih obavezno kontaktirati svog liječnika.
Specijalističke veterinarske ambulante Marković ovlaštene su od strane Hrvatskog kinološkog saveza za izdavanje certifikata o zdravstvenom stanju pasa i to za oftalmološki, kardiološki i test za gluhoću.
Kućne posjete veterinara – prema dogovoru
