I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
I Pile 33, Zagreb
08:00 - 20:00 SATI
+385 1 6145 440
Dogovori termin
Parvoviroza je vrlo zarazno oboljenje kod pasa uzrokovano izrazito otpornim parvo virusom, koji se pod povoljnim uvjetima u okolišu može zadržati i do godinu dana.
Parvovirus pojavio se krajem 70-tih, a zatim se vrlo brzo proširio po cijelom svijetu. Kod nas se prvi put pojavio 80-ih i praktički je desetkovao tadašnju populaciju pasa, koja je prvi put došla u dodir s tom bolesti.
Na sreću, zahvaljujući redovitim cijepljenjima pasa, danas je parvoviroza uspješno stavljena pod kontrolu pa se u veterinarskim ambulantama relativno rijetko javlja kao problem .
Parvoviroza je bolest od koje mogu oboljeti psi svih pasmina i dobi, no smatra se da je to ipak prvenstveno bolest mladih pasa, jer odrasli već imaju određeni imunitet.
Naime, štenci preko placente imunitet dobivaju već od majke, a zatim kolostrumom i majčinim mlijekom. Taj pasivni imunitet smanjuje se sa starošću štenadi od 6. do 8. tjedna i tada je štence najbolje prvi put cijepiti. Najčešće obolijevaju psi te dobi, kad ih napušta majčin imunitet, a još uvijek nisu razvili vlastiti, tj. nisu pravodobno cijepljeni. U toj dobi štenci najčešće odlaze novom vlasniku, gdje lako mogu doći u dodir s parvovirusom.
Glavni izvor zaraze je bolestan pas, koji virus izlučuje izmetom, urinom i slinom. Klinički zdravi psi mogu biti kliconoše i izlučivati virus. S obzirom da se virus u velikim količinama izlučuje u okolinu, osim direktnim dodirom sa zaraženim psom, izvor zaraze mogu biti prostorije zagađene izmetom, predmeti (zdjelice, igračke…) te parkovi.
Ulazna vrata virusa su sluznica usta i nosa. Sam virus ima afinitet prema stanicama koje se brzo dijele, stoga najviše napada stanice crijevnog epitela i leukocite. Inkubacija parvo virusa traje 5-11 dana, a očituje se klinički u dva oblika:
Miokarditis se javlja kod štenaca starosti od 4 do 8 tjedana i uzrokuje promjene na srčanom mišiću. Štenci, na žalost, znaju uginuti u roku 24 sata bez ikakve najave.
Puno češći oblik je crijevni ili enteritis štenadi odbijene od sise ili odraslih pasa.
Zaraženi psi prvi dan su potišteni, drugi dan povraćaju, a trećeg dana dobivaju proljev ili nastupa smrt. Ukoliko razviju otpornost već četvrti dan dolazi do oporavka.
Javlja se naglo povraćanje, jako i uporno, a zbog iscjetka iz očiju i nosa može povući na štenećak. Kod starijih pasa može se pojaviti i sumnja na strano tijelo. Proljev koji slijedi potvrđuje dijagnozu parvoviroze. Proljev je profuzni, vodenasti, kasnije taman, krvav i specifičan za parvo miris. Psi naglo dehidriraju, pojavljuje se opća slabost, temperatura dapače zna pasti, a u krvi nalazimo pad limfocita i zatim leukocita.
Dijagnozu parvoviroze postavljamo na osnovu kliničke slike, te dokazom uzročnika u krvi. Danas postoje i tzv. kući testovi kojima možemo dijagnozirati parvovirozu iz fecesa.
Terapija je simptomatska i svodi se na suzbijanje dehidracije, podizanje opće otpornosti i suzbijanje sekundarnih infekcija.
Prevencija je cijepljenje. Prvi put sa 7-8 tjedana (7,11,15), a zatim još dva puta u razmaku od tri tjedna. Ne cijepe se gravidne kuje, koje treba cijepiti prije parenja. Odrasle pse trebalo bi cijepiti jedan puta godišnje. Cijepi se polivalentnim cjepivom koje uključuje leptospiru, štenećak i zarazni hepatitis.
Ne dovoditi novog psa u zaraženi prostor minimalno 4 do 6 tjedana.
Specijalističke veterinarske ambulante Marković ovlaštene su od strane Hrvatskog kinološkog saveza za izdavanje certifikata o zdravstvenom stanju pasa i to za oftalmološki, kardiološki i test za gluhoću.
Kućne posjete veterinara – prema dogovoru
